Opća županijska bolnica Našice, Odjel ginekologije i porodništva

Prozerpina

Novi član
23 Veljača 2024
1
0
1
Nakon 2 poroda u nasickoj bolnici (u zadnjih 5 godina) na red je dosao i 3. porod (prije 2 mjeseca). Sve dotad odlicna iskustva i da bih rijec rekla, no zadnji porod je ("zaslugom" i intervencijom babice/primalje i poslije jedne sestre koja radi s bebama) ostavio grozne posljedice. Inace nisam osoba koja ce bilo sto komentirati i najcesce presutim vodeci se onom: proci ce, no smatram da je u danasnje vrijeme nedopustivo da se netko izivljava na rodiljama, sto fizicki, sto verbalno.
Na kontrolu sam dosla otvorena 7 cm, slijedila je priprema s primaljom kojoj ne znam prezime, ali ime joj je Anđela. Vec prilikom same pripreme i uvođenja klizme bila je strasno neugodna i bezobrazna. Na samom porodu mi je rukom vadila plodnu vodu i tijekom trudova u vise navrata gurala cijelu ruku kako bi me "rucno" otvorila i ubrzala izgon, a sve popraceno rijecima: bit ce ovo jako brzo. Od ulaska u radaonu do izgona bebe proslo je 48 min, ne znam sto bi bilo da je trajalo duze, no to sto mi je skratila porod za nekih 5-10 min fizickim izivljavanjem, dovelo je do toga da 10 tjedana nakon poroda ne mogu normalno sjesti i osjecam bolove kao tada. Nekoliko sati nakon poroda pozlilo mi je i skoro sam se onesvjestila. Djevojke koje su bile sa mnom u sobi otisle su po sestru i dezurnu lijecnicu, dosla je opet doticna i objasnjavala je dr kako nije meni nista, porod je prosao super, i kako bi pokazala dr da je sve izislo van, sjela mi je na stomak i nakon toga jos stiskala da pokaze da je sve u redu.
Druga osoba je sestra "Jaca", isfrustrirana zema koja svoje osobne probleme i frustracije lijeci na pacijenticama. Dan nakon poroda je usla u sobu i rekla da ne zna kakva sam ja majka kad nisam u stanju nahraniti svoju bebu, ako ne mogu dojiti, neka ne patim bebu vec da joj dam bocicu i da joj nije jasno kako sam takva nemarna uspjela othraniti dvoje starije djece 🤢 .

ZA svo ostalo medicinsko osoblje imam samo najljepse rijeci, od lijecnika, preko sestara, primalja, pomocnog osoblja... moje najvece postovanje i pohvale idu doktoru Karši koji je divan, smiren i ono najvaznije-strucan.
 
  • Tužno
Reakcije: Kika

Dario

Novi član
4 Travanj 2023
13
7
3
Osijek
netbit.hr
Moja supruga nije imala takvih iskustava i zaista je ružno i tužno da se tako nešto uopće dešava. Baš sam razgovarao s njom i došli smo do zaključka da se liječnici i sestre drukčije ponašaju kada je i tata i na porodu. Bio sam na porodu kada je žena rađala i čak je babica koja je na glasu kao prilično oštra bila izuzetno ljubazna, bio sam prisutan cijelo vrijeme, da se bilo što nedolično dešavalo jako bi burno reagirao.
 

Kika

Član
30 Srpanj 2023
41
30
18
Nakon 2 poroda u nasickoj bolnici (u zadnjih 5 godina) na red je dosao i 3. porod (prije 2 mjeseca). Sve dotad odlicna iskustva i da bih rijec rekla, no zadnji porod je ("zaslugom" i intervencijom babice/primalje i poslije jedne sestre koja radi s bebama) ostavio grozne posljedice. Inace nisam osoba koja ce bilo sto komentirati i najcesce presutim vodeci se onom: proci ce, no smatram da je u danasnje vrijeme nedopustivo da se netko izivljava na rodiljama, sto fizicki, sto verbalno.
Na kontrolu sam dosla otvorena 7 cm, slijedila je priprema s primaljom kojoj ne znam prezime, ali ime joj je Anđela. Vec prilikom same pripreme i uvođenja klizme bila je strasno neugodna i bezobrazna. Na samom porodu mi je rukom vadila plodnu vodu i tijekom trudova u vise navrata gurala cijelu ruku kako bi me "rucno" otvorila i ubrzala izgon, a sve popraceno rijecima: bit ce ovo jako brzo. Od ulaska u radaonu do izgona bebe proslo je 48 min, ne znam sto bi bilo da je trajalo duze, no to sto mi je skratila porod za nekih 5-10 min fizickim izivljavanjem, dovelo je do toga da 10 tjedana nakon poroda ne mogu normalno sjesti i osjecam bolove kao tada. Nekoliko sati nakon poroda pozlilo mi je i skoro sam se onesvjestila. Djevojke koje su bile sa mnom u sobi otisle su po sestru i dezurnu lijecnicu, dosla je opet doticna i objasnjavala je dr kako nije meni nista, porod je prosao super, i kako bi pokazala dr da je sve izislo van, sjela mi je na stomak i nakon toga jos stiskala da pokaze da je sve u redu.
Druga osoba je sestra "Jaca", isfrustrirana zema koja svoje osobne probleme i frustracije lijeci na pacijenticama. Dan nakon poroda je usla u sobu i rekla da ne zna kakva sam ja majka kad nisam u stanju nahraniti svoju bebu, ako ne mogu dojiti, neka ne patim bebu vec da joj dam bocicu i da joj nije jasno kako sam takva nemarna uspjela othraniti dvoje starije djece 🤢 .

ZA svo ostalo medicinsko osoblje imam samo najljepse rijeci, od lijecnika, preko sestara, primalja, pomocnog osoblja... moje najvece postovanje i pohvale idu doktoru Karši koji je divan, smiren i ono najvaznije-strucan.
Draga prozerpina, ovo je bilo teško za čitat, mogu mislit kako je onda bilo za proživjeti.

Nemam riječi na takve postupke, zaista je žalosno da žene u tim najosjetljivijim trenucim prolaze tako nešto..
 

Kika

Član
30 Srpanj 2023
41
30
18
Nakon 2 poroda u nasickoj bolnici (u zadnjih 5 godina) na red je dosao i 3. porod (prije 2 mjeseca). Sve dotad odlicna iskustva i da bih rijec rekla, no zadnji porod je ("zaslugom" i intervencijom babice/primalje i poslije jedne sestre koja radi s bebama) ostavio grozne posljedice. Inace nisam osoba koja ce bilo sto komentirati i najcesce presutim vodeci se onom: proci ce, no smatram da je u danasnje vrijeme nedopustivo da se netko izivljava na rodiljama, sto fizicki, sto verbalno.
Na kontrolu sam dosla otvorena 7 cm, slijedila je priprema s primaljom kojoj ne znam prezime, ali ime joj je Anđela. Vec prilikom same pripreme i uvođenja klizme bila je strasno neugodna i bezobrazna. Na samom porodu mi je rukom vadila plodnu vodu i tijekom trudova u vise navrata gurala cijelu ruku kako bi me "rucno" otvorila i ubrzala izgon, a sve popraceno rijecima: bit ce ovo jako brzo. Od ulaska u radaonu do izgona bebe proslo je 48 min, ne znam sto bi bilo da je trajalo duze, no to sto mi je skratila porod za nekih 5-10 min fizickim izivljavanjem, dovelo je do toga da 10 tjedana nakon poroda ne mogu normalno sjesti i osjecam bolove kao tada. Nekoliko sati nakon poroda pozlilo mi je i skoro sam se onesvjestila. Djevojke koje su bile sa mnom u sobi otisle su po sestru i dezurnu lijecnicu, dosla je opet doticna i objasnjavala je dr kako nije meni nista, porod je prosao super, i kako bi pokazala dr da je sve izislo van, sjela mi je na stomak i nakon toga jos stiskala da pokaze da je sve u redu.
Druga osoba je sestra "Jaca", isfrustrirana zema koja svoje osobne probleme i frustracije lijeci na pacijenticama. Dan nakon poroda je usla u sobu i rekla da ne zna kakva sam ja majka kad nisam u stanju nahraniti svoju bebu, ako ne mogu dojiti, neka ne patim bebu vec da joj dam bocicu i da joj nije jasno kako sam takva nemarna uspjela othraniti dvoje starije djece 🤢 .

ZA svo ostalo medicinsko osoblje imam samo najljepse rijeci, od lijecnika, preko sestara, primalja, pomocnog osoblja... moje najvece postovanje i pohvale idu doktoru Karši koji je divan, smiren i ono najvaznije-strucan.
Draga Prozerpina, ovo je bilo teško za čitat, mogu mislit kako je onda bilo za proživjeti.

Nemam riječi na takve postupke, zaista je žalosno da žene u tim najosjetljivijim trenucim prolaze tako nešto..